SUMMER IN SIAM

Piše: T.P. i A.M.J.

Snimili: A.M.J. i T.P.

“ Kad je ljeto u Sijamu

  Mjesec sjaji u duginim bojama

   Kad je ljeto u Sijamu

   Mi prolazimo kroz mnoge promjene

   Kad je ljeto  u Sijamu

   Zapravo sve što znam je

   Da uistinu postojim

   U ljetu u Sijamu.”

   Pogues

Ovi stihovi grupe Pogues sve govore. Kad ste u Sijamu, promjene su neminovne. Dođu spontano i vi niste ni svjesni što vam se događa. Tek kad se vratite u rodni kraj shvatite da više ne gledate isto na događaje, na ljude, na životnu svakodnevicu. Vi ste se promjenili. Sitnice su vam postale bitne.

Primjetit ćete onog dosadnog prosjaka na cesti koji vas je svakog dana žicao novce i na kojeg ste se u vašoj svakodnevici već i prestali obazirati, kao da ne postoji. Dobit ćete potrebu sjesti do tog prosjaka i čuti njegovu životnu priču.

Vidjet ćete onog psa lutalicu koji je svakog dana spavao na ulici na hladnoći ispred vaše zgrade i tužno vas gledao kao da vam nešto hoće reći. Ali vi niste imali vremena za psa, ipak je to velika obaveza. Rekli bi neki, veća nego dijete. Ali sad ste se promjenili. Uzet ćete tog psa k sebi u topli stan, nahraniti ga i napojiti i osjetiti ćete sreću zbog tog nesebičnog čina.

Društvo kod kojeg ste prije stalno tražili odobravanje te pristajali na njihove uvjete, u trenutcima čak i degradirajući sebe, postat će vam nevažno. Jednostavno više nećete imati iste poglede na svijet. 

Imat ćete više zajedničkih tema sa nekim neznancem nego sa ljudima s kojima ste do nedavno pijančevali i ludovali.Putovanja će vam postati smisao života. Lakše ćete razabirati dobro i zlo. Nećete paničariti zbog neizvjesnih budućih događaja. Osjećat ćete se pouzdanijima, odgovornijima i sretnijima. Iznova ćete zavoljeti sebe. Novog, pustolovnog, zrelijeg sebe. Ljudi vas možda neće shvatiti ozbiljno, reći će možda, ma šta si ovaj ili ova umišlja, ali nije bitno što ljudi govore već kako se vi osjećate. 

Zapamtite, nisu bitne velike stvari ni veliki ljudi niti težnja za velikim moćima jer one razaraju čovjeka. Kako je rekao Goethe: “Zlato vam može kupiti glas gomile, ali vam neće pribaviti niti jedno jedino srce”. A svakodnevne sitne geste ljubavi prvo će učiniti sretnima vas, a potom i sve ostale.

Ako se vratimo na početak ovog izvještaja i na naziv Sijam, upitat će se neki, što je to uopće? Jednostavno rečeno, Sijam je drevni naziv za Tajland. Promjena imena nastala je 1939.godine kao posljedica nacionalističkih težnji (kao i kod nas) kad je ime Thai postalo sinonim za naciju, državljane i državu. Od svih država JI Azije, Tajland je jedina zemlja koja je izbjegla osvajanja.

Naš put je započeo u Tajlandu, točnije u Bangkoku odakle smo planirali posjetiti drevni grad - hram u Kambodži (Angkor Wat) i rijeku Mekong u Laosu (Luang Prabang) pa se vratiti preko Chiang Raja u Bangkok. Proveli smo dva prekrasna tjedna na obalama Ko Samuija, Ko Taoa i Phuketa. I zaklele se da ćemo se ovdje opet 

vratiti.

ONE NIGHT IN BANGKOK MAKES A HARD MAN HUMBLE…

Tajlanđani su divni ljudi. Uvijek nasmijani, razgovorljivi, simpatični i vrijedni. Ok, možda će vas tu i tamo taksisti htjeti opeljušiti, ali i kad preračunate u našu valutu, neće vas ispasti skupo, oko 15 kuna za kojih pola sata vožnje. 

Ali, molim vas ne idite u britanske restorane i pubove. Neka vas ne zavara njihov otmjen izgled jer su skuplji nego u Londonu.Mi smo se šokirale! I puni su Britanaca koje pretpostavljam nemate baš neku posebnu želju gledati u Tajlandu.(Blackswan pub)

Na početku smo bili smješteni u Asok Montri hostelu. Molim vas ne idite ni tamo. Kao prvo, možete naći vrhunski hotel za JEFTINIJU cijenu nego hostel. Primjer: Nasa Vegas hotel, ako rezervirate online dobijete sobu za dvije osobe u ovom prekrasnom i luksuznom hotelu za 10 €, dok maloprije spomenuti hostel košta 15€. Ali, morate rezervirati online, inače ako dođete bez rezervacije je 50% skuplji.

Bangkok je čudo od grada. Što se tiče građevina i krajolika ne izdvaja se od jednog Vijetnama ili Kambodže ili Indonezije. Ali, energiju nekog grada čine ljudi koji u njemu žive, a ovdje su ljudi divni.

Ima se jako puno toga za vidjeti: Grand Palace, dom tajlandskih kraljeva kojeg je osnovao prvi tajlandski kralj Rama I. iz kuće Chakri. Današnji kralj Bhumibol Adulyadej (Rama IX.), potomak je ove loze, a u Tajlandu ga smatraju polubožanstvom zbog njegovih plemenitih djela. Između ostalog kralj od vlastitog imutka financira razvojne projekte u tajlandskim selima. Kad smo jednog dana nas dvije otišle u kino, iznenadile smo se kad smo vidjele da prije filma moramo svi ustati i stojećki odati počast njihovom kralju dok na platnu prikazuju himnu:

Od ostalih znamenitosti pogledajte Wat Arun (Hram zore), Lebdeći market, obližnju Pattaya plažu, Kinesku četvrt i Wat Pho. Inače ako se puno umorite hodajući, na svakom koraku ćete naći natpis Thai Massage te će vas masirati sat vremena za 40 kn i ponovo osposobiti za daljnje napore. Osim ovoga možete jako jeftino jesti plodove mora i svakakve egzotične specijalitete, pogotovo ako posjetite shopping centar  Arsenal 21, gdje je čitav meni sa plodovima mora bijednih 7 kuna. Obavezno probajte Singha pivo, po mom skromnom mišljenju, jedno od najboljih piva koje sam probala. Bolje čak i od turskog Efesa.

Jugoistočna Azija je u davnoj prošlosti imala jako razvijenu kulturu prije kineskog i indijskog utjecaja. Indija i Kina su kasnije ostavile trajni pečat na njenu kulturu ali ne u negativnom smislu, jer je ovim ispreplitanjem stvorena nova posebna kultura. Kineski utjecaj se najviše osjeti u  Vijetnamu dok je ostatak regije obilježen hinduističko - budističkim utjecajima iz Indije. Današnji gradovi u JI Aziji razvili su se od nekadašnjih hramskih gradova koji su bili politička središta nekadašnjih država. Kad su u 16. stoljeću Europljani dospjeli u ove krajeve, započela se oblikovati suvremena politika i kultura ovih krajeva. 

Primjerak jednog takvog hrama - grada je Angkor Wat u Kambodži - popularniji čak i od prijestolnice Phnom Penh. Izgradio ga je kmerski kralj Suryavaraman II u 12. stoljeću i bio je prijestolnica Kmerskog Carstva. Prvotno je bio hindu hram da bi na kraju postao budistički. Posvećen je bogu Višnu, a predstavlja vrhunac klasičnog stila kmerske arhitekture i simbol je Kambodže (otisnut na zastavi) Inače veoma je popularno odredište Britanaca, Amerikanaca i Indonežana.

Kao što većina ljudi zna 6. stoljeće prije Krista je vrijeme Konfucija i Lao-Cea u Kini, Bude u Indiji, Zaratustre u Iranu i Pitagore u Grčkoj. Postavlja se pitanje zašto i kako je toliko različitih religija nastalo na različitim krajevima svijeta u isto vrijeme?

Najstarija od svih je hinduizam koja u doslovnom prijevodu znači, ona koja pripada Indu tj. Indiji. Sastavnice hinduizma su vegetarijanstvo,asketizam i meditacija. Budizam je, za razliku od hinduizma, misionarska religija, a započeo je kao pokret unutar hinduizma. Tko još ne zna priču o Budi, indijskom princu koji se odrekao položaja te u svojoj meditaciji doživio nirvanu?

U Bangkoku postoji veliki broj indijskih hramova kao i Indijaca, dok na jugu Tajlanda i na otocima možete naći uglavnom hramove posvećene Budi.

Ove religije su se širile trgovačkim putevima - trgovci, vojnici, putnici, vladari - svi su doprinjeli da se religije prošire, rasprostrane, nadograde i oblikuju prema običajima svakog naroda.

“ Oni govore o napretku, o “postignućima”, istrebljenim bolestima, boljem standardu. A ja govorim o društvima koja su izbrisana s lica zemlje, uništenim kulturama, zemlji koja je otuđena i zapljenjena, ugaslim religijama, vrhunskim umjetničkim djelima koja su zauvijek izgubljena, nestalim mgućnostima koje su mogle postati izvanredne.“

Aime Cesaire, O kolonijalizmu

Od 16. stoljeća kopnene monarhije Sijam, Burma, Kambodža i Luang Prabang počele su zapošljavati Nizozemce i Portugalce kao plaćenike. Ali malo, pomalo su oni željeli preuzeti vlast što je dovelo do netrpeljivosti. U čitav sukob je upetljana i Francuska, ali na kraju su svi tuđinci izgnani iz zemlje. Danas je većina turista u ovim krajevima britanskog, francuskog i nizozemskog podrijetla. Međutim stanovnici su nam ispričali da su u zadnje dvije godine Rusi poludjeli za njihovim plažama. Zato ih znači nema kod nas! Pa nisu valjda ludi da će nam još i vizu plaćati kad za troduplo jeftinije cijene mogu ljetovati u Aziji.

Za vrijeme 2. svjetskog rata u ovim područjima je vladao nemir i nespokoj. Japan je huškao sve mongoloide protiv bijelaca pod izlikom rasne diskriminacije od njihove strane te na taj način osvojio Kinu, Vijetnam i JI Aziju. Ali najveći nemiri su počeli nakon kapitulacije Japana 1945.

Od 1975. godine JI Azija podjeljena je između komunista koje podržavaju Kina i Sovjeti i nekomunista koje podržava SAD. Komunisti vladaju u Vijetnamu, Kambodži i Laosu. Iako svi imaju začetke u seljačkim ustancima protiv kolonijalizma, ipak se ta ideologija drugačije odrazila u ovim zemljama. Tako su u Kambodži na vlast došli Crveni Kmeri na čelu sa Pol Potom koji je provodio politiku terora. Nemiri i gerilski ratovi nestali su tek njegovom smrću 1998. Laos je od 75. praktički postao vijetnamska kolonija te su danas još uvijek komunisti na vlasti. 

Krajolik Jugoistočne Azije je kao iz snova. Sve tu možete naći:  zelene ravnice, visoke planine, tirkizna mora, pješčane plaže… Možete jahati slonove, maziti tigrove, igrati se s majmunima… Možete jesti škampe uz more i piti svakakve sokove od egzotičnog voća… Možete piti kokosovo mlijeko i brati banane dok hodate ulicom… Ma možete što hoćete! A najbitnije od svega je da si sve to možete priuštiti.

Još jedan mali detalj na kraju. Hodajući ulicama bilo gdje u Jugoistočnoj Aziji zasigurno ćete naići na jako puno psića. Azijati se jako lijepo ophode prema njima i brinu se za njih. Tako im svakog dana serviraju ispred kuće male tacne kao za ljude, sa zdjelicom riže i zdjelicom umaka i to oni uredno pojedu. Međutim oni kraj hrane ostave i bočicu Fante sa slamkom unutra. E ovo nas je priznajem iznenadilo, pa smo odlučili pitati stanovnike, čemu Fanta za pse i to sa slamkom?

“Ni Fanta ni hrana nisu za pse, nego za Budu” - kad navečer dođe umoran s posla da se može napiti i najesti, osim ako mu prije toga psi ne pojedu hranu."- odgovorio nam je jedan budist.

Ok, mogu shvatiti da oni vjeruju da Buda svake večeri posjeti svaku kuću u Aziji i uzme komad hrane sa svakog praga pa ga vjerovatno zbog toga prikazuju tako sretnog, sitog i pretilog. Mogu čak shvatiti i da vjeruju da on pije tekućinu. Međutim, moram priznati da mi i dalje nešto nije jasno.

Zašto pobogu vjeruju da Buda pije samo Fantu, i to na slamku?