Piše: T.P.
“Jer tko može biti toliko bezvrijedan i
ravnodušan da ne želi saznati na koji način i pod kojim ustrojem su Rimljani
uspjeli u manje od 53 godine osvojiti čitavi naseljeni svijet - jedinstvenu
pojavu u povijesti?”
Polibije
E moj Polibije, očito ima i takvih. Ali opet, možda takvi još nisu vidjeli Rim jer da su ga vidjeli, sigurno bi htjeli svašta o njemu naučiti.
Jer Rim je grad čije je ime prekratko da bi opisalo sve ljepote koje skriva i koliko sadržaja nudi. U njemu svaki kamen priča svoju priču. Čak i onaj mali kamenčić
kojeg ste slučajno šutnuli nogom hodajući bazilikama, slavolucima, trgovima i
antičkim nalazištima.
Za njim su uzdisali
mnogi veliki ljudi, mnogi narodi su ga htjeli za sebe, proživio je sve i svašta
i još uvijek živi. Kako su ga antički pisci i nazvali Vječnim gradom - moramo
se složiti da nisu puno pogriješili. Kao
da su mu prorekli sudbinu… On je bio jedan od najokupiranijih gradova u
povijesti, rušen do temelja i poput feniksa podizan iz pepela. Čak ni konačni
pad, kad su i sami Rimljani mislili da su ga sami svojim rukama uništili, ga naposljetku
nije ubio.
Rim je neiscrpna
tema klasičnih filmova (Gladijator, Ben Hur, Pad Rimskog carstva),
povjesničara, arheologa, umjetnika i putnika… Danas zasigurno nije Caput Mundi (Prijestolnica svijeta) u
političkom smislu, ali u povijesnom, umjetničkom i arheološkom, to sigurno
jest.
“Tako
propada svatko tko prijeđe moje zidine”
Rim je nastao iz
skupine sela koja su se spojila u grad, a prema legendi nastao je 753.godine.
Dakle legenda kaže
da je Eneja, trojanski junak, osnovao grad Alba Longu u blizini današnjeg Rima.
Naslijedio ga je Numitor kojeg je s prijestolja svrgnuo brat Amulije, ubivši mu
sina i zatvorivši kćer Reu Silviju u vestalski samostan. Bog Mars se zaljubio u
nju te mu je rodila blizance Romula i Rema. Kad je Amulije saznao za blizance,
bacio ih je u rijeku Tiber koja ih je uskoro izbacila na obalu. Tamo ih je
othranila vučica Martija, a uskoro ih je i našao pastir Faustul kod kojeg su
živjeli do punoljetnosti. Saznavši o svojoj sudbini uskoro su svrgnuli Amulija
i vratili vlast Numitoru. Romul je dobio vlast da izgradi novi grad Rim na
Palatinu. Podigao je zid oko grada da ga nitko ne ometa dok ga ne izgradi,
ali zavidni Rem je namjerno ušao u nedovršeni grad na što ga je Romul, ubio.
U 6. stoljeću P.K. Rimljani su protjerali Etruščane i
osnovali republiku koja je vrlo polako napredovala i širila vlast. U 5. i 4. stoljeću su Grci rasturali Perzijance i Atena je dosezala svoj vrhunac pod Periklom, a
Rimljani su nadzirali samo mali dio srednje Italije. Tek za vrijeme Aleksandra
Makedonskog su Grci primjetili “barbarsko” napredovanje u Italiji. Čak ni Kartažani
nisu marili za “ratare” u Italiji. U 3. stoljeću Rim je stao na čelo Italskog
saveza, a stoljeće nakon zavladao je čitavim Sredozemljem.
31.godine P.K.
Oktavijan je kod Akcija pobjedio Antonija i Kleopatru i postao gospodar Egipta.
27. godine je postao August što je značilo da je nakon smrti postao bog za
Rimljane. Širenje Carstva prestalo je s Trajanom u 2.stoljeću te su podignute
zidine od sjeverne Engleske i Škotske preko Rajne, Dunava, Sirije i Afrike.
Za
vrijeme Dioklecijana postalo je očito da ne može samo jedan čovjek vladati
tolikim posjedom te je podjelio Carstvo na Zapadno i Istočno.
Težište se
pomaklo na Istok gdje je Konstantin utemeljio novu prijestolnicu, stari Bizantion
- novi Konstantinopol(Carigrad, Istanbul).
Današnja Italija,
iako je u raznim pogledima moderna, sačuvala je puno toga povijesnog u sebi. Mi
smo bili u Trstu, Veneciji, Veroni, Asizu, Anconi, Loretu, Pompejima i Rimu
naravno.
Jedan od antičkih simbola
Rima je svakako Kolosej - najveći amfiteatar ikad izgrađen. Zatim Forum, Trajanove
terme, Konstantinov slavoluk i Circus maximus. Od mlađih spomenika istaknuti
ćemo spomenik Viktoru Emanuelu II, tzv. Oltar domovine i fontanu Trevi.
Pompeji su jedan od
najdragocijenijih primjeraka arheologije u Italiji. Bili su grad Etrušćana,
Grka i Rimljana. Stanovnici uopće nisu
ni bili svjesni da žive u blizini vulkana koji je 79.g. eruptirao i potopio
grad sa lavinom. Zbog ovog fenomena
čitav je grad očuvan u potpunosti te u tom smislu služi kao muzej na otvorenom.
" Vi ste biskup čija je vlast
unutar Crkve.I ja sam biskup kome je Bog odredio da pazi na sve one koji nisu
unutar Crkve."
car
Konstantin I.Veliki
Kršćanstvo,
posljednja velika svjetska religija, prije islama, poteklo je iz Palestine koju
su u 6.stoljeću P.K. formalno pripojili
Rimljani. Isusov nauk posebice je privlačio uboge i ponizne koji su u kraljevstvu
Božjem nalazili nadu koja im je bila uskraćena na ovom svijetu.
Početkom
4.stoljeća car Konstantin je odlučio prihvatiti kršćanstvo te je izdao Milanski
edikt 313. godine, kojim je zagarantirana sloboda svakog vjerskog izražavanja u
carstvu. Tek će za vrijeme Teodozija I. kršćanstvo postati državna religija
380.godine.
Što se tiče
Vatikana, postoji legenda da je na mjestu današnjeg trga sv.Petra u 1.stoljeću
Kaligula izgradio circus gdje je sveti Petar razapet naopačke i u
blizini pokopan. U 19. stoljeću se Italija ujedinila te je status Vatikana
postao upitan jer je papa Pio IX. odbio priznati kraljem Viktora Emanuela II.
Tek je 1929. Lateranskim ugovorom Vatikan postao grad država.
Ono što se ovdje treba vidjeti svakako je
Sikstinska kapela, nazvana po papi Sikstu VI. Njene zidne freske oborit će vas
s nogu, a pogotovo kad pogledate u svod -
djelo poznatog Michelangela.
Assisi je
najpoznatiji kao rodni grad sv Franje, osnivača franjevačkog reda tzv. reda Manje braće u 13. stoljeću. Ako se ikako nađete u Assisiju, svakako pogledajte
baziliku sv. Franje sa Giottovim freskama, katedralu svetog Rufina i crkvu
svete Klare.
Ako se pak nađete u
Veneciji po prvi put, budite sigurni da ćete taj osjećaj pamtiti dugo. Činit će vam
se kao da ste otputovali u neko drugo vrijeme, kao da ste vraćeni u vrijeme
njenog punog cvata. Umjetnost, glazba i arhitektura nikako se ne uklapaju u moderno
doba. Kao da su zaleđeni u vremenu. Fascinantno.
Verona je
najpoznatija po Romeu i Juliji, te tamo možete posjetiti Julijinu kuću i
uživati u romatičnom ozračju ovog grada.
Veliko Zapadno
Rimsko Carstvo palo je 476. godine kad je Vizigot Odoakar svrgnuo posljednjeg zapadnorimskog
cara Romula Augustula. Istočno Carstvo je preživjelo još 1000 godina nakon
toga, sve dok Turci nisu osvojili Konstantinopol 1453.
Iako je u Istočnom
carstvu grčki jezik postupno zamjenio latinski i iako se ono nastavilo
razvijati u specifičnom orijentalnom stilu, ipak njemu možemo zahvaliti što je prenijelo svijetu baštinu Staroga svijeta.
A što je onda ostalo
od Zapada?
Pa svakako se očuvao
latinski jezik, kako u crkvi tako i u znanosti. Rimsko pravo i dan danas čini
temelj prava većine europskih država. Rimska arhitektura i stil gradnje su još
uvijek prisutni na čitavom Mediteranu. Rimska crkva još uvijek živi…
Ali, ipak, pitam se - jeli došlo vrijeme za
promjene?
Gledajući svakodnevna
događanja oko sebe, čini mi se kao da su ljudi zreli za prihvaćanje novih
kultura i novih svjetonazora te da ipak utjecaj rimske kulture polako opada,
posebice utjecaj rimske crkve. No od strane crkvenjaka kao da se pokušava na
sve načine, agresivno i nasilno spriječiti nove trendove i ograničiti sve što je
“novo” i “moderno”. Kao da se boje svih promjena. Jer navodno smo stvorili
sustav koji besprijekorno funkcionira već dva tisućljeća, zašto bi ga pod milim
Bogom mijenjali? Postavlja se samo pitanje za koga taj sustav besprijekorno
funkcionira?
Uz to se ograničavaju i
temeljne ljudske slobode, većina ugnjetava manjinu, umjesto da je štiti i
poštuje. Nisu li upravo kršćani bili manjina koju se ugnjetavalo, proganjalo i mrzilo? Zar nisu naučili pouku iz vlastite prošlosti? Čini mi se kao da danas Crkva radi istu stvar koju su njoj Rimljani prije radili, a sve samo kako bi se očuvala tradicija stara 2000 godina. Pa neka mi onda
ta tradicija i odgovori na jedno pitanje:
- Ako je Bog svim
ljudima dao slobodu i miješa se u naše stvari toliko koliko mu mi sami dopustimo,
odakle onda čovjeku pravo da ograničava slobodu drugog čovjeka?
