ROSSIYA ETO YA - Россия это я

Piše: T.P.

Snimili: A.M.J. i T.P.

Razmišljajući o Rusiji, tisuću misli mi prolazi kroz glavu. Dolaze mi tako slike Labuđeg jezera, Stravinskog, Borodina, Rahmanjinova, Tolstoja, Dostojevskog, Čehova i Gagarina, sve do poznatih faca ruske povijesti koja je velika i bogata kao i sama Rusija. Velika i bogata… Ali hladna.

Rusi su najveći slavenski narod (slijede ih Ukrajinci i Poljaci). Iako su najsrodniji Ukrajincima i dan danas s njima vode razne polemike poput one -  tko je osnovao Kijevsku Rusiju u 9.stoljeću. U tom vremenu su Rusi primili kršćanstvo, a  raspadom države u 12.stoljeću nastala su tri naroda: Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci.

Ako se osvrnemo na nedavne nemire koji su izbili u Ukrajini zbog sukoba EU i Rusije oko iste (obje je žele u svojoj interesnoj sferi), možemo zaključiti da je Europa u ovom slučaju izvukla kraći kraj jer je Rusija doslovno Ukrajinu potkupila. Međutim ovo nije prvi put da Rusija vrbuje Ukrajinu. Čitavu povijest je Ukrajina trpila rusku dominaciju,dopustivši joj da zatre njenu povijest ,a sve njene zasluge prigrabi za sebe. Za vrijeme Ruskog Carstva u 17. stoljeću, Ukrajina se borila za autonomiju unutar Carstva, ali nezavisnost je proglasila tek 1991.godine. Valjda je više od 300 godina pod Rusijom dovelo do toga da ne želi riskirati s Europom. Ili je jednostavno lakoma na pare?

I FOLLOW THE MOSKVA DOWN TO GORKY PARK…

Izuzmemo li politiku, Rusija je prekrasna zemlja sa bogatom kulturnom i povijesnom baštinom. Ako idete u Moskvu, budite spremni da si uvijek odvojite sat vremena viška, pogotovo ako putujete s aerodroma. Gužve su ogromne. Čak se ne mogu sjetiti da je igdje bila tolika gužva kao u Moskvi. Budite spremni i na skupe cijene. Nas je taxi od aerodroma  do grada koštao 50 € u jednom smijeru. Ali, za vidjeti takav jedan grad kao iz bajke, nije mi žao ni lipe.

Svašta se tu ima za vidjeti  - obavezno posjetite - slavni Kremlj, zatim Crveni Trg, Katedralu sv. Vasilija Blaženog, koja kao da je iz bajke ispala, Gorki park, Lenjinov mauzolej i Teatar boljševika. Ostalo posjetite po izboru.

Ruska kultura je spoj raznih germanskih, skandinavskih, bizantskih i orijentalnih elemenata, ali i drevne slavensko - ruske baštine. Tako današnja šubara, babuška, balalajka, Snjeguročka i boršč pripadaju toj prepoznatljivoj slavenskoj kulturi. Ruska kultura je doživjela svoj procvat za vrijeme cara Petra I. Velikog koji je Rusiji približio tekovine Zapada. U 20. stoljeću nastaje novi pravac u umjetnosti nazvan socrealizam zbog elemenata realizma, monumentalnosti i primitivne propagande. Nakon Drugog svjetskog rata postao je službena ideologija umjetnosti u Sovjetskom Savezu. Umjetnik je tako morao zagovarati nove ideje i suvremene

političke prakse. Ideologija je postala važnija od estetike, a umjetnost je postala sredstvo političke propagande.

Iako su ruski avioni na glasu kao najopasniji, tj. zabilježili su najveći broj nesreća, mi nismo stekle takav dojam. Štoviše toplo preporučam rusku aviokompaniju Aeroflot koja nudi povoljne cijene i kvalitetnu uslugu tijekom leta.

Kad bismo Rusiju zamislili kao osobu, u kratkim crtama njen opis bi glasio: obijesna manipulatorica sa izraženim kompleksom manje vrijednosti. Čitava njena povijest je povijest ratovanja, sklapanja saveza, kontriranja, manipuliranja, brutalnog grabljenja zemlje, a sve s ciljem nekakvog dokazivanja Zapadu - u smislu : “ako možete vi, mogu ja još bolje”. Čitav hladni rat vođen između SAD i SSSR-a bio je obično natjecanje. Tko će više oružja skupiti, tko će izgraditi više svemirskih letjelica, tko će imati više špijuna, tko će koga više izluditi, tko će koga psihološki izmanipulirati. Zašto? Čemu? 

Kako bi rekao sam Lenjin: “Može li jedna nacija biti slobodna ako tiranizira drugu? Ne može!” I točka.

Društvo koje nema hrabrosti i sposobnosti da sazna pravu istinu o sebi – nije zdravo društvo.

Lenjin

Treba li uopće napominjati tko je bio Vladimir Iljič - Lenjin?

On je bio čovjek kojem je uspjelo nešto što dotad nikome u povijesti čovječanstva nije. Ne samo da je odbacio tekovine Zapada svog vremena, nego se i suprotstavio Zapadu uspostavivši u Rusiji jednu sasvim novu ideologiju - komunizam - “to nužno zlo” kojeg su se zapadnjaci bojali kao vrag tamjana. Nakon ovoga više ništa nije bilo isto. Sovjetski savez počeo je proždirati čitavu istočnu polutku, a Zapad zapadnu - s jedinim i glavnim ciljem - istrijebiti komunizam tj. zlo, ne birajući sredstva. Što se tiče Lenjina, on je osudio osvajačku i kolonijalnu politiku zapadnih sila, bio je protiv aneksija, težio je izgradnji pravednog i demokratskog mira na bazi ravnopravnosti. Nažalost pritisak sa svih strana je bio prevelik, a i brutalna politika Staljina i njegovih nasljednika je odigrala svoju ulogu, te se ovakav sustav morao prije ili kasnije pokazati slabijim pred zpadnjačkom inkvizitorskom mačetom. SSSR se raspao u potpunosti 1991.godine. No kako uvijek i u svemu postoje dvije strane tako će za jedne Lenjin uvijek biti heroj, a za druge zločinac - baš kao i Tito kod nas.

Današnja Rusija, sa svojom najavom osnivanja Euroazijske unije, uzdrmala je čitavu Europsku uniju jer div s Istoka opet nešto kuha. Nadaju se samo da ne planira oživjeti SSSR. Još je tajna koje će zemlje uvući unutra (možda Ukrajinu), ali zasigurno će morati pripremiti veliki budžet da ih primami.

I dok “car” Rusije Vladimir Putin javno i ponosno izjavljuje: 

“Nitko u svijetu nije jači od Rusije” ,Aleksandar Puškin mu odgovara: 

“Teško zemlji ako su samo rob i laskavac bliski prijestolju, a nebom izabrani pjesnik šuti, oborivši pogled ”

SUMMER IN SIAM

Piše: T.P. i A.M.J.

Snimili: A.M.J. i T.P.

“ Kad je ljeto u Sijamu

  Mjesec sjaji u duginim bojama

   Kad je ljeto u Sijamu

   Mi prolazimo kroz mnoge promjene

   Kad je ljeto  u Sijamu

   Zapravo sve što znam je

   Da uistinu postojim

   U ljetu u Sijamu.”

   Pogues

Ovi stihovi grupe Pogues sve govore. Kad ste u Sijamu, promjene su neminovne. Dođu spontano i vi niste ni svjesni što vam se događa. Tek kad se vratite u rodni kraj shvatite da više ne gledate isto na događaje, na ljude, na životnu svakodnevicu. Vi ste se promjenili. Sitnice su vam postale bitne.

Primjetit ćete onog dosadnog prosjaka na cesti koji vas je svakog dana žicao novce i na kojeg ste se u vašoj svakodnevici već i prestali obazirati, kao da ne postoji. Dobit ćete potrebu sjesti do tog prosjaka i čuti njegovu životnu priču.

Vidjet ćete onog psa lutalicu koji je svakog dana spavao na ulici na hladnoći ispred vaše zgrade i tužno vas gledao kao da vam nešto hoće reći. Ali vi niste imali vremena za psa, ipak je to velika obaveza. Rekli bi neki, veća nego dijete. Ali sad ste se promjenili. Uzet ćete tog psa k sebi u topli stan, nahraniti ga i napojiti i osjetiti ćete sreću zbog tog nesebičnog čina.

Društvo kod kojeg ste prije stalno tražili odobravanje te pristajali na njihove uvjete, u trenutcima čak i degradirajući sebe, postat će vam nevažno. Jednostavno više nećete imati iste poglede na svijet. 

Imat ćete više zajedničkih tema sa nekim neznancem nego sa ljudima s kojima ste do nedavno pijančevali i ludovali.Putovanja će vam postati smisao života. Lakše ćete razabirati dobro i zlo. Nećete paničariti zbog neizvjesnih budućih događaja. Osjećat ćete se pouzdanijima, odgovornijima i sretnijima. Iznova ćete zavoljeti sebe. Novog, pustolovnog, zrelijeg sebe. Ljudi vas možda neće shvatiti ozbiljno, reći će možda, ma šta si ovaj ili ova umišlja, ali nije bitno što ljudi govore već kako se vi osjećate. 

Zapamtite, nisu bitne velike stvari ni veliki ljudi niti težnja za velikim moćima jer one razaraju čovjeka. Kako je rekao Goethe: “Zlato vam može kupiti glas gomile, ali vam neće pribaviti niti jedno jedino srce”. A svakodnevne sitne geste ljubavi prvo će učiniti sretnima vas, a potom i sve ostale.

Ako se vratimo na početak ovog izvještaja i na naziv Sijam, upitat će se neki, što je to uopće? Jednostavno rečeno, Sijam je drevni naziv za Tajland. Promjena imena nastala je 1939.godine kao posljedica nacionalističkih težnji (kao i kod nas) kad je ime Thai postalo sinonim za naciju, državljane i državu. Od svih država JI Azije, Tajland je jedina zemlja koja je izbjegla osvajanja.

Naš put je započeo u Tajlandu, točnije u Bangkoku odakle smo planirali posjetiti drevni grad - hram u Kambodži (Angkor Wat) i rijeku Mekong u Laosu (Luang Prabang) pa se vratiti preko Chiang Raja u Bangkok. Proveli smo dva prekrasna tjedna na obalama Ko Samuija, Ko Taoa i Phuketa. I zaklele se da ćemo se ovdje opet 

vratiti.

ONE NIGHT IN BANGKOK MAKES A HARD MAN HUMBLE…

Tajlanđani su divni ljudi. Uvijek nasmijani, razgovorljivi, simpatični i vrijedni. Ok, možda će vas tu i tamo taksisti htjeti opeljušiti, ali i kad preračunate u našu valutu, neće vas ispasti skupo, oko 15 kuna za kojih pola sata vožnje. 

Ali, molim vas ne idite u britanske restorane i pubove. Neka vas ne zavara njihov otmjen izgled jer su skuplji nego u Londonu.Mi smo se šokirale! I puni su Britanaca koje pretpostavljam nemate baš neku posebnu želju gledati u Tajlandu.(Blackswan pub)

Na početku smo bili smješteni u Asok Montri hostelu. Molim vas ne idite ni tamo. Kao prvo, možete naći vrhunski hotel za JEFTINIJU cijenu nego hostel. Primjer: Nasa Vegas hotel, ako rezervirate online dobijete sobu za dvije osobe u ovom prekrasnom i luksuznom hotelu za 10 €, dok maloprije spomenuti hostel košta 15€. Ali, morate rezervirati online, inače ako dođete bez rezervacije je 50% skuplji.

Bangkok je čudo od grada. Što se tiče građevina i krajolika ne izdvaja se od jednog Vijetnama ili Kambodže ili Indonezije. Ali, energiju nekog grada čine ljudi koji u njemu žive, a ovdje su ljudi divni.

Ima se jako puno toga za vidjeti: Grand Palace, dom tajlandskih kraljeva kojeg je osnovao prvi tajlandski kralj Rama I. iz kuće Chakri. Današnji kralj Bhumibol Adulyadej (Rama IX.), potomak je ove loze, a u Tajlandu ga smatraju polubožanstvom zbog njegovih plemenitih djela. Između ostalog kralj od vlastitog imutka financira razvojne projekte u tajlandskim selima. Kad smo jednog dana nas dvije otišle u kino, iznenadile smo se kad smo vidjele da prije filma moramo svi ustati i stojećki odati počast njihovom kralju dok na platnu prikazuju himnu:

Od ostalih znamenitosti pogledajte Wat Arun (Hram zore), Lebdeći market, obližnju Pattaya plažu, Kinesku četvrt i Wat Pho. Inače ako se puno umorite hodajući, na svakom koraku ćete naći natpis Thai Massage te će vas masirati sat vremena za 40 kn i ponovo osposobiti za daljnje napore. Osim ovoga možete jako jeftino jesti plodove mora i svakakve egzotične specijalitete, pogotovo ako posjetite shopping centar  Arsenal 21, gdje je čitav meni sa plodovima mora bijednih 7 kuna. Obavezno probajte Singha pivo, po mom skromnom mišljenju, jedno od najboljih piva koje sam probala. Bolje čak i od turskog Efesa.

Jugoistočna Azija je u davnoj prošlosti imala jako razvijenu kulturu prije kineskog i indijskog utjecaja. Indija i Kina su kasnije ostavile trajni pečat na njenu kulturu ali ne u negativnom smislu, jer je ovim ispreplitanjem stvorena nova posebna kultura. Kineski utjecaj se najviše osjeti u  Vijetnamu dok je ostatak regije obilježen hinduističko - budističkim utjecajima iz Indije. Današnji gradovi u JI Aziji razvili su se od nekadašnjih hramskih gradova koji su bili politička središta nekadašnjih država. Kad su u 16. stoljeću Europljani dospjeli u ove krajeve, započela se oblikovati suvremena politika i kultura ovih krajeva. 

Primjerak jednog takvog hrama - grada je Angkor Wat u Kambodži - popularniji čak i od prijestolnice Phnom Penh. Izgradio ga je kmerski kralj Suryavaraman II u 12. stoljeću i bio je prijestolnica Kmerskog Carstva. Prvotno je bio hindu hram da bi na kraju postao budistički. Posvećen je bogu Višnu, a predstavlja vrhunac klasičnog stila kmerske arhitekture i simbol je Kambodže (otisnut na zastavi) Inače veoma je popularno odredište Britanaca, Amerikanaca i Indonežana.

Kao što većina ljudi zna 6. stoljeće prije Krista je vrijeme Konfucija i Lao-Cea u Kini, Bude u Indiji, Zaratustre u Iranu i Pitagore u Grčkoj. Postavlja se pitanje zašto i kako je toliko različitih religija nastalo na različitim krajevima svijeta u isto vrijeme?

Najstarija od svih je hinduizam koja u doslovnom prijevodu znači, ona koja pripada Indu tj. Indiji. Sastavnice hinduizma su vegetarijanstvo,asketizam i meditacija. Budizam je, za razliku od hinduizma, misionarska religija, a započeo je kao pokret unutar hinduizma. Tko još ne zna priču o Budi, indijskom princu koji se odrekao položaja te u svojoj meditaciji doživio nirvanu?

U Bangkoku postoji veliki broj indijskih hramova kao i Indijaca, dok na jugu Tajlanda i na otocima možete naći uglavnom hramove posvećene Budi.

Ove religije su se širile trgovačkim putevima - trgovci, vojnici, putnici, vladari - svi su doprinjeli da se religije prošire, rasprostrane, nadograde i oblikuju prema običajima svakog naroda.

“ Oni govore o napretku, o “postignućima”, istrebljenim bolestima, boljem standardu. A ja govorim o društvima koja su izbrisana s lica zemlje, uništenim kulturama, zemlji koja je otuđena i zapljenjena, ugaslim religijama, vrhunskim umjetničkim djelima koja su zauvijek izgubljena, nestalim mgućnostima koje su mogle postati izvanredne.“

Aime Cesaire, O kolonijalizmu

Od 16. stoljeća kopnene monarhije Sijam, Burma, Kambodža i Luang Prabang počele su zapošljavati Nizozemce i Portugalce kao plaćenike. Ali malo, pomalo su oni željeli preuzeti vlast što je dovelo do netrpeljivosti. U čitav sukob je upetljana i Francuska, ali na kraju su svi tuđinci izgnani iz zemlje. Danas je većina turista u ovim krajevima britanskog, francuskog i nizozemskog podrijetla. Međutim stanovnici su nam ispričali da su u zadnje dvije godine Rusi poludjeli za njihovim plažama. Zato ih znači nema kod nas! Pa nisu valjda ludi da će nam još i vizu plaćati kad za troduplo jeftinije cijene mogu ljetovati u Aziji.

Za vrijeme 2. svjetskog rata u ovim područjima je vladao nemir i nespokoj. Japan je huškao sve mongoloide protiv bijelaca pod izlikom rasne diskriminacije od njihove strane te na taj način osvojio Kinu, Vijetnam i JI Aziju. Ali najveći nemiri su počeli nakon kapitulacije Japana 1945.

Od 1975. godine JI Azija podjeljena je između komunista koje podržavaju Kina i Sovjeti i nekomunista koje podržava SAD. Komunisti vladaju u Vijetnamu, Kambodži i Laosu. Iako svi imaju začetke u seljačkim ustancima protiv kolonijalizma, ipak se ta ideologija drugačije odrazila u ovim zemljama. Tako su u Kambodži na vlast došli Crveni Kmeri na čelu sa Pol Potom koji je provodio politiku terora. Nemiri i gerilski ratovi nestali su tek njegovom smrću 1998. Laos je od 75. praktički postao vijetnamska kolonija te su danas još uvijek komunisti na vlasti. 

Krajolik Jugoistočne Azije je kao iz snova. Sve tu možete naći:  zelene ravnice, visoke planine, tirkizna mora, pješčane plaže… Možete jahati slonove, maziti tigrove, igrati se s majmunima… Možete jesti škampe uz more i piti svakakve sokove od egzotičnog voća… Možete piti kokosovo mlijeko i brati banane dok hodate ulicom… Ma možete što hoćete! A najbitnije od svega je da si sve to možete priuštiti.

Još jedan mali detalj na kraju. Hodajući ulicama bilo gdje u Jugoistočnoj Aziji zasigurno ćete naići na jako puno psića. Azijati se jako lijepo ophode prema njima i brinu se za njih. Tako im svakog dana serviraju ispred kuće male tacne kao za ljude, sa zdjelicom riže i zdjelicom umaka i to oni uredno pojedu. Međutim oni kraj hrane ostave i bočicu Fante sa slamkom unutra. E ovo nas je priznajem iznenadilo, pa smo odlučili pitati stanovnike, čemu Fanta za pse i to sa slamkom?

“Ni Fanta ni hrana nisu za pse, nego za Budu” - kad navečer dođe umoran s posla da se može napiti i najesti, osim ako mu prije toga psi ne pojedu hranu."- odgovorio nam je jedan budist.

Ok, mogu shvatiti da oni vjeruju da Buda svake večeri posjeti svaku kuću u Aziji i uzme komad hrane sa svakog praga pa ga vjerovatno zbog toga prikazuju tako sretnog, sitog i pretilog. Mogu čak shvatiti i da vjeruju da on pije tekućinu. Međutim, moram priznati da mi i dalje nešto nije jasno.

Zašto pobogu vjeruju da Buda pije samo Fantu, i to na slamku?

LAND DOWN UNDER

Piše: T.P.

Snimili: A.M.J. i T.P.

“Naš Australski narod je satkan od različitih došljačkih potomaka. Naš veliki otok je pomogao oblikovati sudbinu čitavog Commonwealtha i duh njegovih ljudi. Od davnih vremena naša zemlja je bila naseljena Aboriđinima i Tasmancima koje moramo poštivati zbog njihove drevne i trajne kulturne baštine. Svaka generacija doseljenika dala je našem narodu poseban pečat i bogatstvo.

Mi Australci, cijenimo izvrsnost jednako kao i poštenje – nezavisnost jednako kao i prijateljstvo. Naš demokratski i federalni sustav postoji kako bi sačuvao i zaštitio sve naše ljude. Svi smo jednako dostojni i ovo pravilo nikad ne smije biti prekršeno nijednom predrasudom, nijednim pomodarstvom i nijednom ideologijom. “

John Howard,

Ustav Australije 1999.

Australija je poput bezvremenske apstraktne slike, u kojoj se u sljedovima izmjenjuju narančasta, maslinasta  i oker  boja  i koja me kad ju gledam iz aviona, podsjeća na djelo Jacksona Pollocka, Number 8. 
Australija je jednom rječju, prekrasna. 

Njene plaže, pustinje, planine, ravnice, džungle i životinje, oborit će vas s nogu. 

Neviđene biljke i životinje i mnoštvo nama Europljanima nepoznatih ptica, učinit će da se na trenutak osjećate kao u filmu Jumanji. Njena iskonska divljina će vam izoštriti sva osjetila bilo da se nađete u đžungli sa bezbroj biljnih i životinjskih vrsta ili da se nađete u pustinji sa klokanima, devama i dingom.

Prvo pitanje koje sam se ja osobno zapitala kad smo na fakultetu obrađivali Australiju, je: “Kako su ljudi uopće dospjeli tako južno i izolirano na zemljopisnoj karti?” 

Pa da krenemo od početka. U prapovijesti je čovjek kolonizirao sve kontinente osim Antartike. Svoju evoluciju počeo je kao tropska životinja, a napredak njegove tehnologije i kulture omogućio mu je da se proširi u umjereni i hladni pojas. Prije 60 000 godina su Tasmanija, Australija i Nova Gvineja bile spojene te se u tom vremenu čovjek prvi put usudio kročiti na ovaj kontinent. Određeni dio je morao i preploviti. Što znači da su Australci bili prvi pomorci na svijetu. Tisućljećima su živjeli izolirano i u miru su stvorili vrlo naprednu civilizaciju koju je europski utjecaj dotaknuo relativno kasno. A sve zahvaljujući jakim vjetrovima i oceanskim strujama koji su onemogućivali europskim brodovima da se približe kopnu. Kad je najzad Australija otkrivena u 18. stoljeću, služila je Britancima za kažnjavanje zatvorenika jer su znali da oni neće moći pobjeći s tog gigantskog otoka. 

Tek u 19. stoljeću su Britanci počeli useljavati u Australiju, a njihovim dolaskom su povezane sve australske pokrajine u Australski Commonwealth.

Zbog politike izolacije došlo je do procvata gradova koji su uskoro postali moćniji i bogatiji čak i od gradova matice Britanije. Nakon drugog svjetskog rata se Australija okreće od matice, zbog njene orijentiranosti prema Europi, te se otvara SAD-u, Pacifiku i Aziji. Do formalnog odcjepljenja došlo je 1931. kad je potpisan Westminsterski statut kojim je Engleska dala nezavisnost Kanadi, Južnoj Africi, Novom Zelandu i Australiji.

Aboriđini, prastanovnici Australije koji su izmislili boomerang, stigli su u Australiju najvjerovatnije iz Papue Nove Gvineje. Poznati su po zanimljivoj umjetnosti koja uključuje rezarije od drveta i kamena sa svakakvim geometrijskim crtežima, svečane odore u šarenim bojama te skulpture. Primjerci njihove umjetnosti mogu se naći posvuda u Australiji, oslikani na bumeranzima, šeširima i na njihovom nacionalnom instrumentu koji se zove didgeridoo. Inače Aboriđini se skupljaju u centru velikih gradova gdje sviraju svoje instrumente i usput promoviraju svoj novi cd, baš kao Inke kod nas.

GO, AUSSIE, GO!

Australski gradovi su spoj britanske i američke kulture. Na trenutke mi se činilo da sam u Londonu, a na trenutke da sam u gradovima iz američkih filmova.

Životni standard im je visok - cijene su jeftinije nego u Londonu, ali svejedno su previsoke za nas Hrvate. Voda im je začudo pitka, što nas je oduševilo jer nismo morali plaćati astronomskih 6 australskih dolara za pola litra kupovne vode.

U Australiji se ima jako puno toga za vidjeti, a dovoljna je informacija da zemlja ima preko 500 nacionalnih parkova. Ipak od najpoznatijih atrakcija su gradovi Sydney, Melbourne, Koraljni greben i Uluru. Mi smo posjetili Sydney, Bouddi, Katoombu, Newcastle i Shoal Bay. HtjeIi smo ići u unutrašnjost do Uluru i Mungo nacionalnih parkova, ali su nas spriječili požari.

Nama je bilo čudno zašto se nitko uopće ne uzrujava, a nebo iznad Sydneja je bilo crno od dima, sunce pak krvavo crvene boje. Još se i u zraku osjetio miris spaljenog. Međutim, svi su sasvim opušteno hodali gradom, pa smo se i mi prilagodile. Do jutra su svi požari bili stavljeni pod kontrolu pa smo zaključili da su ljudi valjda već navikli na svakodnevne požare.
Sydney je prekrasan grad u kojem imate svašta za vidjeti. Počevši od svjetski poznate Opere i Mosta, Viktorijinog trga, Bondi plaže,luke Darling, Manly plaže i svakakvih utočišta za koale, klokane, vombate, paune i druge egzotične životinje koje su tipične za Australiju. 

Inače kad šetate gradom na svakom koraku ćete se susresti sa svetim ibisima, pticama koje se skupljaju po trgovima i lete posvuda baš kao i golubovi u našim gradovima. 
Sve bitne zgrade, npr. katedrale, akademije i bolnice, su  rađene od australskog kamena te su specifične oker boje kao što je i većina australskog kontinenta.

Vremenska razlika od Zagreba do Sydneya je 9 sati pa smo uvijek bili ispred Hrvatske s vremenom. Tako da, ako se bojite da će danas možda biti smak svijeta, nemate razloga za brigu jer je u Australiji već svanuo sutrašnji dan.

2000. godine u Sydneyu su održane Olimpijske igre. Bogata australska kultura slavila se u svim segmentima – od amblema igara, dizajna baklje i zabavnih svečanosti. Štafeta sa bakljom bila je nošena sve do Uluru(Ayersove stijene), svetog mjesta Aboriđina, te podvodnom etapom kroz Koraljni greben. Poviku predsjednika Međunarodnog olimpijskog odbora “Go, Aussie, go!“ odgovoreno je raskošnim australskim stilom u proslavi koja je označila ulazak Olimpijskih igara u 21.stoljeće.

Osim toga u Sydneyu je 2008. godine papa Benedikt održao prvu svetu misu na australskom tlu.

I što reći za kraj?

U Australiji smo doživjeli prekrasne trenutke koje ćemo pamtiti cijelog života. Svakog dana smo išli na drugu plažu jer ih u Australiji ima bezbroj. Ali, od svih plaža Bondi beach nam se najviše svidjela. 

Gledate u to veliko prostranstvo i mislite si: Što pokreće tako gigantske valove da bez prestanka zapljuskuju obalu? Gledate surfere kako se bjesomučno migolje ispod tih vodenih hrvača od dva metra. Stavite slušalice u uši - svira pjesma od Passengera – Let her go. Hladan slani vjetar vam ispunjava nosnice dok vas sunce grije. Taj tren sasvim nesvjesno osjetite potpuni mir i radost života.

I to su trenutci zbog kojih se isplati živjeti.

Možda niste toga svjesni, ali danas je vaš poseban dan. Čak iako je vaše danas, u Australiji vaše jučer. Međutim vaše danas u Australiji, je vaše sutra. Znači australsko i vaše danas je ustvari sutra tj.jučer. 
Tako dolazimo do konačnog zaključka da su jučer i sutra, na različitim krajevima svijeta, ustvari Danas. 

Dakle, Danas je vaš poseban dan - proživite ga stoga najbolje što znate.