ROMAN EMPIRE / RIMSKO CARSTVO

Piše: T.P.

“Jer tko može biti toliko bezvrijedan i ravnodušan da ne želi saznati na koji način i pod kojim ustrojem su Rimljani uspjeli u manje od 53 godine osvojiti čitavi naseljeni svijet - jedinstvenu pojavu u povijesti?” 

Polibije

E moj Polibije, očito ima i takvih. Ali opet, možda takvi još nisu vidjeli Rim jer da su ga vidjeli, sigurno bi htjeli svašta o njemu naučiti.

Jer Rim je grad čije je ime prekratko da bi opisalo sve ljepote koje skriva i koliko sadržaja nudi. U njemu svaki kamen priča svoju priču. Čak i onaj mali kamenčić kojeg ste slučajno šutnuli nogom hodajući bazilikama, slavolucima, trgovima i antičkim nalazištima.

Za njim su uzdisali mnogi veliki ljudi, mnogi narodi su ga htjeli za sebe, proživio je sve i svašta i još uvijek živi. Kako su ga antički pisci i nazvali Vječnim gradom - moramo se složiti da nisu puno pogriješili.  Kao da su mu prorekli sudbinu… On je bio jedan od najokupiranijih gradova u povijesti, rušen do temelja i poput feniksa podizan iz pepela. Čak ni konačni pad, kad su i sami Rimljani mislili da su ga sami svojim rukama uništili, ga naposljetku nije ubio.

Rim je neiscrpna tema klasičnih filmova (Gladijator, Ben Hur, Pad Rimskog carstva), povjesničara, arheologa, umjetnika i putnika… Danas zasigurno nije Caput Mundi (Prijestolnica svijeta) u političkom smislu, ali u povijesnom, umjetničkom i arheološkom, to sigurno jest.

“Tako propada svatko tko prijeđe moje zidine”

Rim je nastao iz skupine sela koja su se spojila u grad, a prema legendi nastao je 753.godine.

Dakle legenda kaže da je Eneja, trojanski junak, osnovao grad Alba Longu u blizini današnjeg Rima. Naslijedio ga je Numitor kojeg je s prijestolja svrgnuo brat Amulije, ubivši mu sina i zatvorivši kćer Reu Silviju u vestalski samostan. Bog Mars se zaljubio u nju te mu je rodila blizance Romula i Rema. Kad je Amulije saznao za blizance, bacio ih je u rijeku Tiber koja ih je uskoro izbacila na obalu. Tamo ih je othranila vučica Martija, a uskoro ih je i našao pastir Faustul kod kojeg su živjeli do punoljetnosti. Saznavši o svojoj sudbini uskoro su svrgnuli Amulija i vratili vlast Numitoru. Romul je dobio vlast da izgradi novi grad Rim na Palatinu. Podigao je zid oko grada da ga nitko ne ometa dok ga ne izgradi, ali zavidni Rem je namjerno ušao u nedovršeni grad na što ga je Romul, ubio.

U 6. stoljeću  P.K. Rimljani su protjerali Etruščane i osnovali republiku koja je vrlo polako napredovala i širila vlast. U 5. i 4. stoljeću su Grci rasturali Perzijance i Atena je dosezala svoj vrhunac pod Periklom, a Rimljani su nadzirali samo mali dio srednje Italije. Tek za vrijeme Aleksandra Makedonskog su Grci primjetili “barbarsko” napredovanje u Italiji. Čak ni Kartažani nisu marili za “ratare” u Italiji. U 3. stoljeću Rim je stao na čelo Italskog saveza, a stoljeće nakon zavladao je čitavim Sredozemljem.

31.godine P.K. Oktavijan je kod Akcija pobjedio Antonija i Kleopatru i postao gospodar Egipta. 27. godine je postao August što je značilo da je nakon smrti postao bog za Rimljane. Širenje Carstva prestalo je s Trajanom u 2.stoljeću te su podignute zidine od sjeverne Engleske i Škotske preko Rajne, Dunava, Sirije i Afrike. 

Za vrijeme Dioklecijana postalo je očito da ne može samo jedan čovjek vladati tolikim posjedom te je podjelio Carstvo na Zapadno i Istočno.

Težište se pomaklo na Istok gdje je Konstantin utemeljio novu prijestolnicu, stari Bizantion - novi Konstantinopol(Carigrad, Istanbul).

Današnja Italija, iako je u raznim pogledima moderna, sačuvala je puno toga povijesnog u sebi. Mi smo bili u Trstu, Veneciji, Veroni, Asizu, Anconi, Loretu, Pompejima i Rimu naravno.

Jedan od antičkih simbola Rima je svakako Kolosej - najveći amfiteatar ikad izgrađen. Zatim Forum, Trajanove terme, Konstantinov slavoluk i Circus maximus. Od mlađih spomenika istaknuti ćemo spomenik Viktoru Emanuelu II, tzv. Oltar domovine i fontanu Trevi.

Pompeji su jedan od najdragocijenijih primjeraka arheologije u Italiji. Bili su grad Etrušćana, Grka i Rimljana. Stanovnici  uopće nisu ni bili svjesni da žive u blizini vulkana koji je 79.g. eruptirao i potopio grad sa lavinom. Zbog ovog fenomena čitav je grad očuvan u potpunosti te u tom smislu služi kao muzej na otvorenom.

" Vi ste biskup čija je vlast unutar Crkve.I ja sam biskup kome je Bog odredio da pazi na sve one koji nisu unutar Crkve."

car Konstantin I.Veliki

Kršćanstvo, posljednja velika svjetska religija, prije islama, poteklo je iz Palestine koju su u 6.stoljeću  P.K. formalno pripojili Rimljani. Isusov nauk posebice je privlačio uboge i ponizne koji su u kraljevstvu Božjem nalazili nadu koja im je bila uskraćena na ovom svijetu.

Početkom 4.stoljeća car Konstantin je odlučio prihvatiti kršćanstvo te je izdao Milanski edikt 313. godine, kojim je zagarantirana sloboda svakog vjerskog izražavanja u carstvu. Tek će za vrijeme Teodozija I. kršćanstvo postati državna religija 380.godine.

Što se tiče Vatikana, postoji legenda da je na mjestu današnjeg trga sv.Petra u 1.stoljeću Kaligula izgradio circus gdje je sveti Petar razapet naopačke i u blizini pokopan. U 19. stoljeću se Italija ujedinila te je status Vatikana postao upitan jer je papa Pio IX. odbio priznati kraljem Viktora Emanuela II. 

Tek je 1929. Lateranskim ugovorom Vatikan postao grad država.

 Ono što se ovdje treba vidjeti svakako je Sikstinska kapela, nazvana po papi Sikstu VI. Njene zidne freske oborit će vas s nogu, a pogotovo kad pogledate u  svod - djelo poznatog Michelangela.

Assisi je najpoznatiji kao rodni grad sv Franje, osnivača franjevačkog reda tzv. reda Manje braće u 13. stoljeću. Ako se ikako nađete u Assisiju, svakako pogledajte baziliku sv. Franje sa Giottovim freskama, katedralu svetog Rufina i crkvu svete Klare.

Ako se pak nađete u Veneciji po prvi put, budite sigurni da ćete taj osjećaj pamtiti dugo. Činit će vam se kao da ste otputovali u neko drugo vrijeme, kao da ste vraćeni u vrijeme njenog punog cvata. Umjetnost, glazba i arhitektura nikako se ne uklapaju u moderno doba. Kao da su zaleđeni u vremenu. Fascinantno.

Verona je najpoznatija po Romeu i Juliji, te tamo možete posjetiti Julijinu kuću i uživati u romatičnom ozračju ovog grada.

Veliko Zapadno Rimsko Carstvo palo je 476. godine kad je Vizigot Odoakar svrgnuo posljednjeg zapadnorimskog cara Romula Augustula. Istočno Carstvo je preživjelo još 1000 godina nakon toga, sve dok Turci nisu osvojili Konstantinopol 1453.

Iako je u Istočnom carstvu grčki jezik postupno zamjenio latinski i iako se ono nastavilo razvijati u specifičnom orijentalnom stilu, ipak njemu možemo zahvaliti što je prenijelo svijetu baštinu Staroga svijeta.

A što je onda ostalo od Zapada?

Pa svakako se očuvao latinski jezik, kako u crkvi tako i u znanosti. Rimsko pravo i dan danas čini temelj prava većine europskih država. Rimska arhitektura i stil gradnje su još uvijek prisutni na čitavom Mediteranu. Rimska crkva još uvijek živi…  

Ali, ipak, pitam se - jeli došlo vrijeme za promjene?  

Gledajući svakodnevna događanja oko sebe, čini mi se kao da su ljudi zreli za prihvaćanje novih kultura i novih svjetonazora te da ipak utjecaj rimske kulture polako opada, posebice utjecaj rimske crkve. No od strane crkvenjaka kao da se pokušava na sve načine, agresivno i nasilno spriječiti nove trendove i ograničiti sve što je “novo” i “moderno”. Kao da se boje svih promjena. Jer navodno smo stvorili sustav koji besprijekorno funkcionira već dva tisućljeća, zašto bi ga pod milim Bogom mijenjali? Postavlja se samo pitanje za koga taj sustav besprijekorno funkcionira? 

Uz to se ograničavaju i temeljne ljudske slobode, većina ugnjetava manjinu, umjesto da je štiti i poštuje. Nisu li upravo kršćani bili manjina koju se ugnjetavalo, proganjalo i mrzilo? Zar nisu naučili pouku iz vlastite prošlosti? Čini mi se kao da danas Crkva radi istu stvar koju su njoj Rimljani prije radili, a sve samo kako bi se očuvala tradicija stara 2000 godina. Pa neka mi onda ta tradicija i odgovori na jedno pitanje:

- Ako je Bog svim ljudima dao slobodu i miješa se u naše stvari toliko koliko mu mi sami dopustimo, odakle onda čovjeku pravo da ograničava slobodu drugog čovjeka?

ROSSIYA ETO YA - Россия это я

Piše: T.P.

Snimili: A.M.J. i T.P.

Razmišljajući o Rusiji, tisuću misli mi prolazi kroz glavu. Dolaze mi tako slike Labuđeg jezera, Stravinskog, Borodina, Rahmanjinova, Tolstoja, Dostojevskog, Čehova i Gagarina, sve do poznatih faca ruske povijesti koja je velika i bogata kao i sama Rusija. Velika i bogata… Ali hladna.

Rusi su najveći slavenski narod (slijede ih Ukrajinci i Poljaci). Iako su najsrodniji Ukrajincima i dan danas s njima vode razne polemike poput one -  tko je osnovao Kijevsku Rusiju u 9.stoljeću. U tom vremenu su Rusi primili kršćanstvo, a  raspadom države u 12.stoljeću nastala su tri naroda: Rusi, Bjelorusi i Ukrajinci.

Ako se osvrnemo na nedavne nemire koji su izbili u Ukrajini zbog sukoba EU i Rusije oko iste (obje je žele u svojoj interesnoj sferi), možemo zaključiti da je Europa u ovom slučaju izvukla kraći kraj jer je Rusija doslovno Ukrajinu potkupila. Međutim ovo nije prvi put da Rusija vrbuje Ukrajinu. Čitavu povijest je Ukrajina trpila rusku dominaciju,dopustivši joj da zatre njenu povijest ,a sve njene zasluge prigrabi za sebe. Za vrijeme Ruskog Carstva u 17. stoljeću, Ukrajina se borila za autonomiju unutar Carstva, ali nezavisnost je proglasila tek 1991.godine. Valjda je više od 300 godina pod Rusijom dovelo do toga da ne želi riskirati s Europom. Ili je jednostavno lakoma na pare?

I FOLLOW THE MOSKVA DOWN TO GORKY PARK…

Izuzmemo li politiku, Rusija je prekrasna zemlja sa bogatom kulturnom i povijesnom baštinom. Ako idete u Moskvu, budite spremni da si uvijek odvojite sat vremena viška, pogotovo ako putujete s aerodroma. Gužve su ogromne. Čak se ne mogu sjetiti da je igdje bila tolika gužva kao u Moskvi. Budite spremni i na skupe cijene. Nas je taxi od aerodroma  do grada koštao 50 € u jednom smijeru. Ali, za vidjeti takav jedan grad kao iz bajke, nije mi žao ni lipe.

Svašta se tu ima za vidjeti  - obavezno posjetite - slavni Kremlj, zatim Crveni Trg, Katedralu sv. Vasilija Blaženog, koja kao da je iz bajke ispala, Gorki park, Lenjinov mauzolej i Teatar boljševika. Ostalo posjetite po izboru.

Ruska kultura je spoj raznih germanskih, skandinavskih, bizantskih i orijentalnih elemenata, ali i drevne slavensko - ruske baštine. Tako današnja šubara, babuška, balalajka, Snjeguročka i boršč pripadaju toj prepoznatljivoj slavenskoj kulturi. Ruska kultura je doživjela svoj procvat za vrijeme cara Petra I. Velikog koji je Rusiji približio tekovine Zapada. U 20. stoljeću nastaje novi pravac u umjetnosti nazvan socrealizam zbog elemenata realizma, monumentalnosti i primitivne propagande. Nakon Drugog svjetskog rata postao je službena ideologija umjetnosti u Sovjetskom Savezu. Umjetnik je tako morao zagovarati nove ideje i suvremene

političke prakse. Ideologija je postala važnija od estetike, a umjetnost je postala sredstvo političke propagande.

Iako su ruski avioni na glasu kao najopasniji, tj. zabilježili su najveći broj nesreća, mi nismo stekle takav dojam. Štoviše toplo preporučam rusku aviokompaniju Aeroflot koja nudi povoljne cijene i kvalitetnu uslugu tijekom leta.

Kad bismo Rusiju zamislili kao osobu, u kratkim crtama njen opis bi glasio: obijesna manipulatorica sa izraženim kompleksom manje vrijednosti. Čitava njena povijest je povijest ratovanja, sklapanja saveza, kontriranja, manipuliranja, brutalnog grabljenja zemlje, a sve s ciljem nekakvog dokazivanja Zapadu - u smislu : “ako možete vi, mogu ja još bolje”. Čitav hladni rat vođen između SAD i SSSR-a bio je obično natjecanje. Tko će više oružja skupiti, tko će izgraditi više svemirskih letjelica, tko će imati više špijuna, tko će koga više izluditi, tko će koga psihološki izmanipulirati. Zašto? Čemu? 

Kako bi rekao sam Lenjin: “Može li jedna nacija biti slobodna ako tiranizira drugu? Ne može!” I točka.

Društvo koje nema hrabrosti i sposobnosti da sazna pravu istinu o sebi – nije zdravo društvo.

Lenjin

Treba li uopće napominjati tko je bio Vladimir Iljič - Lenjin?

On je bio čovjek kojem je uspjelo nešto što dotad nikome u povijesti čovječanstva nije. Ne samo da je odbacio tekovine Zapada svog vremena, nego se i suprotstavio Zapadu uspostavivši u Rusiji jednu sasvim novu ideologiju - komunizam - “to nužno zlo” kojeg su se zapadnjaci bojali kao vrag tamjana. Nakon ovoga više ništa nije bilo isto. Sovjetski savez počeo je proždirati čitavu istočnu polutku, a Zapad zapadnu - s jedinim i glavnim ciljem - istrijebiti komunizam tj. zlo, ne birajući sredstva. Što se tiče Lenjina, on je osudio osvajačku i kolonijalnu politiku zapadnih sila, bio je protiv aneksija, težio je izgradnji pravednog i demokratskog mira na bazi ravnopravnosti. Nažalost pritisak sa svih strana je bio prevelik, a i brutalna politika Staljina i njegovih nasljednika je odigrala svoju ulogu, te se ovakav sustav morao prije ili kasnije pokazati slabijim pred zpadnjačkom inkvizitorskom mačetom. SSSR se raspao u potpunosti 1991.godine. No kako uvijek i u svemu postoje dvije strane tako će za jedne Lenjin uvijek biti heroj, a za druge zločinac - baš kao i Tito kod nas.

Današnja Rusija, sa svojom najavom osnivanja Euroazijske unije, uzdrmala je čitavu Europsku uniju jer div s Istoka opet nešto kuha. Nadaju se samo da ne planira oživjeti SSSR. Još je tajna koje će zemlje uvući unutra (možda Ukrajinu), ali zasigurno će morati pripremiti veliki budžet da ih primami.

I dok “car” Rusije Vladimir Putin javno i ponosno izjavljuje: 

“Nitko u svijetu nije jači od Rusije” ,Aleksandar Puškin mu odgovara: 

“Teško zemlji ako su samo rob i laskavac bliski prijestolju, a nebom izabrani pjesnik šuti, oborivši pogled ”

SUMMER IN SIAM

Piše: T.P. i A.M.J.

Snimili: A.M.J. i T.P.

“ Kad je ljeto u Sijamu

  Mjesec sjaji u duginim bojama

   Kad je ljeto u Sijamu

   Mi prolazimo kroz mnoge promjene

   Kad je ljeto  u Sijamu

   Zapravo sve što znam je

   Da uistinu postojim

   U ljetu u Sijamu.”

   Pogues

Ovi stihovi grupe Pogues sve govore. Kad ste u Sijamu, promjene su neminovne. Dođu spontano i vi niste ni svjesni što vam se događa. Tek kad se vratite u rodni kraj shvatite da više ne gledate isto na događaje, na ljude, na životnu svakodnevicu. Vi ste se promjenili. Sitnice su vam postale bitne.

Primjetit ćete onog dosadnog prosjaka na cesti koji vas je svakog dana žicao novce i na kojeg ste se u vašoj svakodnevici već i prestali obazirati, kao da ne postoji. Dobit ćete potrebu sjesti do tog prosjaka i čuti njegovu životnu priču.

Vidjet ćete onog psa lutalicu koji je svakog dana spavao na ulici na hladnoći ispred vaše zgrade i tužno vas gledao kao da vam nešto hoće reći. Ali vi niste imali vremena za psa, ipak je to velika obaveza. Rekli bi neki, veća nego dijete. Ali sad ste se promjenili. Uzet ćete tog psa k sebi u topli stan, nahraniti ga i napojiti i osjetiti ćete sreću zbog tog nesebičnog čina.

Društvo kod kojeg ste prije stalno tražili odobravanje te pristajali na njihove uvjete, u trenutcima čak i degradirajući sebe, postat će vam nevažno. Jednostavno više nećete imati iste poglede na svijet. 

Imat ćete više zajedničkih tema sa nekim neznancem nego sa ljudima s kojima ste do nedavno pijančevali i ludovali.Putovanja će vam postati smisao života. Lakše ćete razabirati dobro i zlo. Nećete paničariti zbog neizvjesnih budućih događaja. Osjećat ćete se pouzdanijima, odgovornijima i sretnijima. Iznova ćete zavoljeti sebe. Novog, pustolovnog, zrelijeg sebe. Ljudi vas možda neće shvatiti ozbiljno, reći će možda, ma šta si ovaj ili ova umišlja, ali nije bitno što ljudi govore već kako se vi osjećate. 

Zapamtite, nisu bitne velike stvari ni veliki ljudi niti težnja za velikim moćima jer one razaraju čovjeka. Kako je rekao Goethe: “Zlato vam može kupiti glas gomile, ali vam neće pribaviti niti jedno jedino srce”. A svakodnevne sitne geste ljubavi prvo će učiniti sretnima vas, a potom i sve ostale.

Ako se vratimo na početak ovog izvještaja i na naziv Sijam, upitat će se neki, što je to uopće? Jednostavno rečeno, Sijam je drevni naziv za Tajland. Promjena imena nastala je 1939.godine kao posljedica nacionalističkih težnji (kao i kod nas) kad je ime Thai postalo sinonim za naciju, državljane i državu. Od svih država JI Azije, Tajland je jedina zemlja koja je izbjegla osvajanja.

Naš put je započeo u Tajlandu, točnije u Bangkoku odakle smo planirali posjetiti drevni grad - hram u Kambodži (Angkor Wat) i rijeku Mekong u Laosu (Luang Prabang) pa se vratiti preko Chiang Raja u Bangkok. Proveli smo dva prekrasna tjedna na obalama Ko Samuija, Ko Taoa i Phuketa. I zaklele se da ćemo se ovdje opet 

vratiti.

ONE NIGHT IN BANGKOK MAKES A HARD MAN HUMBLE…

Tajlanđani su divni ljudi. Uvijek nasmijani, razgovorljivi, simpatični i vrijedni. Ok, možda će vas tu i tamo taksisti htjeti opeljušiti, ali i kad preračunate u našu valutu, neće vas ispasti skupo, oko 15 kuna za kojih pola sata vožnje. 

Ali, molim vas ne idite u britanske restorane i pubove. Neka vas ne zavara njihov otmjen izgled jer su skuplji nego u Londonu.Mi smo se šokirale! I puni su Britanaca koje pretpostavljam nemate baš neku posebnu želju gledati u Tajlandu.(Blackswan pub)

Na početku smo bili smješteni u Asok Montri hostelu. Molim vas ne idite ni tamo. Kao prvo, možete naći vrhunski hotel za JEFTINIJU cijenu nego hostel. Primjer: Nasa Vegas hotel, ako rezervirate online dobijete sobu za dvije osobe u ovom prekrasnom i luksuznom hotelu za 10 €, dok maloprije spomenuti hostel košta 15€. Ali, morate rezervirati online, inače ako dođete bez rezervacije je 50% skuplji.

Bangkok je čudo od grada. Što se tiče građevina i krajolika ne izdvaja se od jednog Vijetnama ili Kambodže ili Indonezije. Ali, energiju nekog grada čine ljudi koji u njemu žive, a ovdje su ljudi divni.

Ima se jako puno toga za vidjeti: Grand Palace, dom tajlandskih kraljeva kojeg je osnovao prvi tajlandski kralj Rama I. iz kuće Chakri. Današnji kralj Bhumibol Adulyadej (Rama IX.), potomak je ove loze, a u Tajlandu ga smatraju polubožanstvom zbog njegovih plemenitih djela. Između ostalog kralj od vlastitog imutka financira razvojne projekte u tajlandskim selima. Kad smo jednog dana nas dvije otišle u kino, iznenadile smo se kad smo vidjele da prije filma moramo svi ustati i stojećki odati počast njihovom kralju dok na platnu prikazuju himnu:

Od ostalih znamenitosti pogledajte Wat Arun (Hram zore), Lebdeći market, obližnju Pattaya plažu, Kinesku četvrt i Wat Pho. Inače ako se puno umorite hodajući, na svakom koraku ćete naći natpis Thai Massage te će vas masirati sat vremena za 40 kn i ponovo osposobiti za daljnje napore. Osim ovoga možete jako jeftino jesti plodove mora i svakakve egzotične specijalitete, pogotovo ako posjetite shopping centar  Arsenal 21, gdje je čitav meni sa plodovima mora bijednih 7 kuna. Obavezno probajte Singha pivo, po mom skromnom mišljenju, jedno od najboljih piva koje sam probala. Bolje čak i od turskog Efesa.

Jugoistočna Azija je u davnoj prošlosti imala jako razvijenu kulturu prije kineskog i indijskog utjecaja. Indija i Kina su kasnije ostavile trajni pečat na njenu kulturu ali ne u negativnom smislu, jer je ovim ispreplitanjem stvorena nova posebna kultura. Kineski utjecaj se najviše osjeti u  Vijetnamu dok je ostatak regije obilježen hinduističko - budističkim utjecajima iz Indije. Današnji gradovi u JI Aziji razvili su se od nekadašnjih hramskih gradova koji su bili politička središta nekadašnjih država. Kad su u 16. stoljeću Europljani dospjeli u ove krajeve, započela se oblikovati suvremena politika i kultura ovih krajeva. 

Primjerak jednog takvog hrama - grada je Angkor Wat u Kambodži - popularniji čak i od prijestolnice Phnom Penh. Izgradio ga je kmerski kralj Suryavaraman II u 12. stoljeću i bio je prijestolnica Kmerskog Carstva. Prvotno je bio hindu hram da bi na kraju postao budistički. Posvećen je bogu Višnu, a predstavlja vrhunac klasičnog stila kmerske arhitekture i simbol je Kambodže (otisnut na zastavi) Inače veoma je popularno odredište Britanaca, Amerikanaca i Indonežana.

Kao što većina ljudi zna 6. stoljeće prije Krista je vrijeme Konfucija i Lao-Cea u Kini, Bude u Indiji, Zaratustre u Iranu i Pitagore u Grčkoj. Postavlja se pitanje zašto i kako je toliko različitih religija nastalo na različitim krajevima svijeta u isto vrijeme?

Najstarija od svih je hinduizam koja u doslovnom prijevodu znači, ona koja pripada Indu tj. Indiji. Sastavnice hinduizma su vegetarijanstvo,asketizam i meditacija. Budizam je, za razliku od hinduizma, misionarska religija, a započeo je kao pokret unutar hinduizma. Tko još ne zna priču o Budi, indijskom princu koji se odrekao položaja te u svojoj meditaciji doživio nirvanu?

U Bangkoku postoji veliki broj indijskih hramova kao i Indijaca, dok na jugu Tajlanda i na otocima možete naći uglavnom hramove posvećene Budi.

Ove religije su se širile trgovačkim putevima - trgovci, vojnici, putnici, vladari - svi su doprinjeli da se religije prošire, rasprostrane, nadograde i oblikuju prema običajima svakog naroda.

“ Oni govore o napretku, o “postignućima”, istrebljenim bolestima, boljem standardu. A ja govorim o društvima koja su izbrisana s lica zemlje, uništenim kulturama, zemlji koja je otuđena i zapljenjena, ugaslim religijama, vrhunskim umjetničkim djelima koja su zauvijek izgubljena, nestalim mgućnostima koje su mogle postati izvanredne.“

Aime Cesaire, O kolonijalizmu

Od 16. stoljeća kopnene monarhije Sijam, Burma, Kambodža i Luang Prabang počele su zapošljavati Nizozemce i Portugalce kao plaćenike. Ali malo, pomalo su oni željeli preuzeti vlast što je dovelo do netrpeljivosti. U čitav sukob je upetljana i Francuska, ali na kraju su svi tuđinci izgnani iz zemlje. Danas je većina turista u ovim krajevima britanskog, francuskog i nizozemskog podrijetla. Međutim stanovnici su nam ispričali da su u zadnje dvije godine Rusi poludjeli za njihovim plažama. Zato ih znači nema kod nas! Pa nisu valjda ludi da će nam još i vizu plaćati kad za troduplo jeftinije cijene mogu ljetovati u Aziji.

Za vrijeme 2. svjetskog rata u ovim područjima je vladao nemir i nespokoj. Japan je huškao sve mongoloide protiv bijelaca pod izlikom rasne diskriminacije od njihove strane te na taj način osvojio Kinu, Vijetnam i JI Aziju. Ali najveći nemiri su počeli nakon kapitulacije Japana 1945.

Od 1975. godine JI Azija podjeljena je između komunista koje podržavaju Kina i Sovjeti i nekomunista koje podržava SAD. Komunisti vladaju u Vijetnamu, Kambodži i Laosu. Iako svi imaju začetke u seljačkim ustancima protiv kolonijalizma, ipak se ta ideologija drugačije odrazila u ovim zemljama. Tako su u Kambodži na vlast došli Crveni Kmeri na čelu sa Pol Potom koji je provodio politiku terora. Nemiri i gerilski ratovi nestali su tek njegovom smrću 1998. Laos je od 75. praktički postao vijetnamska kolonija te su danas još uvijek komunisti na vlasti. 

Krajolik Jugoistočne Azije je kao iz snova. Sve tu možete naći:  zelene ravnice, visoke planine, tirkizna mora, pješčane plaže… Možete jahati slonove, maziti tigrove, igrati se s majmunima… Možete jesti škampe uz more i piti svakakve sokove od egzotičnog voća… Možete piti kokosovo mlijeko i brati banane dok hodate ulicom… Ma možete što hoćete! A najbitnije od svega je da si sve to možete priuštiti.

Još jedan mali detalj na kraju. Hodajući ulicama bilo gdje u Jugoistočnoj Aziji zasigurno ćete naići na jako puno psića. Azijati se jako lijepo ophode prema njima i brinu se za njih. Tako im svakog dana serviraju ispred kuće male tacne kao za ljude, sa zdjelicom riže i zdjelicom umaka i to oni uredno pojedu. Međutim oni kraj hrane ostave i bočicu Fante sa slamkom unutra. E ovo nas je priznajem iznenadilo, pa smo odlučili pitati stanovnike, čemu Fanta za pse i to sa slamkom?

“Ni Fanta ni hrana nisu za pse, nego za Budu” - kad navečer dođe umoran s posla da se može napiti i najesti, osim ako mu prije toga psi ne pojedu hranu."- odgovorio nam je jedan budist.

Ok, mogu shvatiti da oni vjeruju da Buda svake večeri posjeti svaku kuću u Aziji i uzme komad hrane sa svakog praga pa ga vjerovatno zbog toga prikazuju tako sretnog, sitog i pretilog. Mogu čak shvatiti i da vjeruju da on pije tekućinu. Međutim, moram priznati da mi i dalje nešto nije jasno.

Zašto pobogu vjeruju da Buda pije samo Fantu, i to na slamku?