ARABIAN NIGHTS

Piše: T.P.

Snimili: A.M.J. i T.P.

“Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.”, rekao je jednom davno veliki grčki filozof Platon, no čini se da ga nitko od kršćanske Europe u srednjem vijeku nije čuo. Ili nije želio čuti. Propašću Zapadnog Rimskog Carstva i najezdom germanskih plemena došlo je do uništenja velikog broja biblioteka, a s njim i velikog broja antičkih djela. Tijekom kasnijih razdoblja povijesti, znanje u kršćanskoj Europi je sve više opadalo, najviše zbog utjecaja crkve. U isto vrijeme Arapi su  prevodili antičke pisce te su ono što su naučili primjenili u geografiji, medicini, matematici i filozofiji. Zbog nesnošljivosti kršćanske Europe i Arapa u tom vremenu, grčko znanje je ostalo daleko od očiju nekad obrazovane Europe sve do arapskog osvajanja Španjolske 711. godine. Drugim riječima, tada su Arapi podučili Europu njezinoj vlastitoj prošlosti i kulturi. Zbog ovoga je ostao u narodu izraz da su najbolji grčki učenici bili Arapi.

Tko su onda ti slavni Arapi?

Prvenstveno oni su, uz Židove, jedan od dva naroda koja potječu od Šema, Noinog sina iz Starog Zavjeta.

Mene su Arapi osobno oduševili… Pristojni, nasmijani, duhoviti i uglađeni ljudi… Jesam li zaboravila spomenuti da su jako bogati?

Njihova povijest je burna i slikovita. Od nomadskog naroda, prodavača začina i ribara postali su jedan od najbogatijih naroda svijeta.Početkom dvadesetog stoljeća čitav svijet je bio poprište sukoba. Negdje u to vrijeme rodila se i njihova ideja za ujedinjenjem čitavog arapskog poluotoka i Bliskog istoka koji je tada bio pod Turcima. Ova ideja se i ostvarila 1932. rođenjem Saudijske Arabije pod Ibn Saudom. Međutim tek nakon drugog svjetskog rata su se Arapi obogatili zahvaljujući nafti.

Danas arapske države svojim visokim i tankim neboderima podsjećaju na futurističke gradove iz SF filmova, a treba napomenuti da su iznikle iz suhog pustinjskog pijeska. Svi gradovi su umjetno “uzgojeni”, da se tako izrazim. Tako posvuda u Dubaiju možete naći velike, zelene, park površine kao da ste u nekoj pokrajini u Engleskoj, a ne u pustinji. Također, ako želite skijati možete otići u Ski centar i na trenutak zamisliti da ste na Alpama.

 Inače jedan od rijetkih nedostataka u Emiratima i Arabiji je pustinjska klima. Temperatura je iznimno visoka i tijekom ljetnih mjeseci može iznositi do 55 stupnjeva. Zbog ovog problema su im svi javni objekti zatvoreni i klimatizirani. Za potrebe javnog prijevoza izgrađene su posebne stanice koje su danonoćno klimatizirane. “Tko plaća sve te račune?”,par puta smo se zapitale jer očito je da svakodnevno troše enormne zalihe energije. Drugi nedostatak je što je zabranjena konzumacija alkohola te se NIGDJE ne može kupiti nikakav alkohol. Čak ni radler pivo.

Možete samo zamisliti svu tu silnu raskoš, a pogotovo kad padne noć i čitav grad postane kao božićni bor. Stanice za metro podsjećaju na tek izgrađeni supermoderni aerodrom, u potpunosti su presvučene brušenim mramorom visokog sjaja. Metro vozi iznad grada tako da imate panoramski pogled na cijeli grad, naravno ukoliko ne puše vjetar i ne nosi pijesak uokolo. Unutar metroa čak imaju i business klasu.

 Od čitavog putovanja u Emiratima i Arabiji nam je bilo najljepše. Ovdje se osjeti dobar životni standard i zadovoljstvo ljudi. Cijene su jeftinije nego u Hrvatskoj, a navodno su im plaće neusporedivo više od naših. Cijena goriva za 50 litara je bijednih 130 kn. Uopće nemaju poreze, tako da ako kupite bilo što vrijedno u ovim državama nećete morati nikakav porez platiti. “ Šta niste kupile zlata, pa bi ovdje prodali i zaradili?”, znali su nas pitati kad smo se vratile. Međutim tko o tome razmišlja dok putuje? 

Dobar životni standard i dobri prihodi te lakoća zapošljavanja privukli su mase Indijaca, Pakistanaca i mongoloidnih naroda (ne mogu definirati koji su točno) da se trajno presele u ove krajeve. Od ukupnog broja stanovništva Arapi čine tek 16 % i oni imaju posebne uvjete života – vile uz more, čitave plaže za sebe, najviše funkcije u držanim poslovima i svakakve beneficije prilikom pokretanja posla ili tvrtke.

Osim Dubaija i Abu Dhabija posjetili smo i pustinju u Saudijskoj Arabiji, gdje smo jahali deve i gledali zalazak sunca te uz derviš plesače i plesačice proveli jednu sasvim uobičajenu arapsku noć. Također smo imali priliku probati tradicionalnu arapsku večeru koja obavezno uključuje meso uz rižu ili pogače te svakakvo povrće.

U modernom gradu kao što su Dubai i Abu Dhabi nema se puno toga povijesnog za vidjeti, osim muzeja i džamija. Sve ostalo što je impresivno su zgrade novijeg 
datuma.

Na prvom mjestu je Burj al Arab, luksuzni hotel smješten na umjetnom otočiću  i povezan mostom sa ostatkom grada. Zatim Palm Deira, umjetni otoci u obliku palme sa luksuznim hotelima, i po meni najimpresivnija građevina – Burj Khalifa – najviša zgrada na svijetu(828 m). Ispred ove prekrasne zgrade svake večeri se održavaju plesovi fontana s orijentalnom glazbom u pozadini.

U našem hostelu upoznali smo dvije zanimljive cimerice koje se nikako nisu mogle podnijeti. Jedna je bila Francuzica Marie, sredovječna žena koja je našla posao masažerke u jedan dan, sasvim slučajno, upoznavši se s poslodavkom u metrou. Druga je Nigerijka Rukaya, mlada crkinja koja je došla u Emirate vrbovati mlade nogometašice za svoju ligu u Nigeriji. Marie nikako nije mogla podnijeti njene glasne razgovore na mobitel, pogotovo pred spavanje, a Rukaya nije mogla podnijeti što je Marie kao starija gospođa našla tako lako posao dok ona muku muči s tim nogometašicama. Nadam se da su se dosad već našle zajednički jezik ukoliko se jedna od njih nije odselila negdje drugo.

LAWRENCE OF ARABIA

Kad pričamo o arapskoj kulturi, sigurno niste znali da su od njih potekle riječi alkohol, cifra i tarifa. Ali, sigurna sam da većina ljudi zna da su priče o tisuću jednoj noći, o Šeherezadi, Ali Babi, Aladinu, Sinbadu arapska ostavština. Tko još nije čuo za ono slavno “Sezame otvori se!”

U srednjem vijeku je njihova uloga u znanosti bila neprocjenjiva, posebice u medicini, prirodnim znanostima i filozofiji. Međutim osim njihovog kulturnog doprinosa Europi u srednjem vijeku, njihov geostrateški položaj i bogatstvo rudama i naftom postali su itekako zanimljivi europskim silama u 19. i 20. stoljeću. Tako se dogodilo da je uoči I. svjetskog rata Sjeverna Afrika podvrgnuta kolonijalnom carstvu Francuske, Italije i Španjolske, a arapski Bliski Istok se udružio sa silama Antante protiv Turske i njenog imperija na Arapskom poluotoku kojim je vladala do kraja rata. Britaniji je Bliski Istok bio važan zbog nafte te je za vrijeme rata učvrstila svoje položaje u tim krajevima. Ukratko, pristala je Arapima dati neovisnost nakon rata da brže slomi Tursku u ratu uz njihovu pomoć. 


Jedan od britanskih arheologa koji je usput bio i britanski špijun Thomas Edward Lawrence poznatiji kao Lawrence od Arabije zaljubio se u arapsku kulturu te je uz svog prijatelja Sherifa Alija sudjelovao u arapskom ustanku. Postao je jako poznat u Britaniji pišući članke o svojim avanturama u Arabiji. O Lawrenceu je snimljen i film, koji je po mom skromnom mišljenju, jedan od boljih filmova ikad snimljenih.

Jer sam te volio,

Uzeo sam na sebe svu težinu

Te zapisao svoje predanje, visoko na nebu, u zvijezdama.

Kako bi ti dao Slobodu, tu kuću sa sedam stupova

Nadajući se da su tvoje oči zbog mene sjale,

Kad sam došao.

Posvećeno S.A.

T.E.Lawrence

Ovako počinje njegova knjiga Sedam stupova mudrosti, a nagađa se da ju je Lawrence posvetio svom prijatelju Sherifu Aliju. Kako god bilo, Lawrenceu moramo zahvaliti za veliki doprinos u promicanju i svjedočenju arapske kulture i povijesti u novijem razdoblju jer je na neki način približio Arape Europi i obrnuto. Kad se sjetim povijesti iz osnovne i srednje škole, sjećam se da se nikad nije davalo dovoljno prostora Arapima i njihovoj povijesti u europskim udžbenicima. Nadam se da će se to u budućnosti promjeniti jer činjenica je da su Arapi uvijek bili ispred nas, čitavu povijest smo kaskali za njima, a mogli smo jako puno naučiti od njih. Kad bi Europljani vidjeli svu raskoš i kulturu Arapskog poluotoka te srčanost njegovih ljudi, vjerujem da bi se uskoro arabizirali kao i naš Lawrence koji kaže:

“ Svi mi ljudi sanjamo, ali ne sanjamo jednako. Oni koji sanjaju noću u svojim maglovitim uglovima uma, bude se u zoru svjesni  da im je san bio samo privid. Ali oni koji sanjaju danju, e oni su opasni ljudi. Jer oni mogu odsanjati snove otvorenih očiju i učiniti ih mogućima.“